Dragi moj balkancu, pred tobom je putovanje koje neće uvijek biti lako, ali nemoj da te to obeshrabri. Kada odlučiš prekoračiti granice svoje domovine i uputiti se u nepoznato, suočavat čes se s vlastitim strahovima, izazovima, ali i prekrasnim novim iskustvima. Moraš biti spreman na činjenicu da će se svijet oko tebe, ali i onaj unutar tebe, promijeniti, a kako se s tim nositi – o tome ću pisati na ovom blogu.
Kada se odlučiš preseliti u drugu drzavu i dignuti sidro, moraš biti svjestan da će mnoge prijateljske i rodbinske veze popucati po šavovima – neke i nepovratno. Trebas biti spreman na činjenicu da u fazi prilagodbe nećeš osjećati pripadnost niti u svojoj novoj sredini, a isto tako niti u staroj sredini jer će tvojim odlaskom nastati jedan socijalno-društveni vakuum u staroj sredini. Neki ljudi iz tvoje bliže ili dalje okoline će otići i korak dalje i neće ti oprostiti odlazak. Nikada. U Njemačkoj ćeš se u tom trenutku osjećati kao stranac, „Auslender“, a u domovini ćeš biti „Švabo“. Zanimljivo i tužno u isto vrijeme.
Sjećam se jako dobro jednog razgovora na tu temu s jednim susjedom, koji je onda prerastao u žešću diskusiju u kojoj je on na kraju mene nazvao izdajicom koji je napustio svoj narod u teškim trenucima i tu istu večer izgrebao mi auto. Meni se taj razgovor još neko vrijeme motao po glavi, preispitivao sam svoje stavove i načela – puno sam više o tome razmišljao nego o samom izgrebanom autu – jer sam u biti super osiguran. ???? A kad smo kod toga, biti dobro osiguran je esencijalno važno u Njemačkoj – koštalo me je jako puno novaca dok nisam naučio što je od osiguranja nužno imati, a što je samo bacanje novaca. O tome pricitaj u clanku xy (staviti link od clanka Financije i osiguranja) jer je to važna stvar koja ti može spasiti glavu u puno slučajeva. Ali toliko o osiguranjima za sada.
Nadalje, možeš biti siguran da ćeš si više puta postavljati i pitanje: „Pa, čovječe, tko sam ja, koji je moj identitet?“ Mnogi će proživljavati krize identiteta koje su – bez puno šminkanja i umotavanja u ukrasni celofan – jako teške. No i za njih ćeš na ovom blogu pronaći lijek. Opisat ću ti kako sam ih ja identificirao, prihvatio i ostavio iza sebe zaključane u jednoj od mnogobrojnih ladica u svojoj glavi.
Ovaj blog pišem za sve naše ljude koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo i koji su u procesu odlaska. Isto tako i za tebe koji si došao i boriš se na početku sam protiv svih, ali i za sve ljude koji su duže vrijeme u inozemstvu, a i dalje imaju osjećaj da se nisu skroz integrirali i koje pati osjećaj nepripadnosti. Ma i ti koji si se potpuno integrirao pronaći ćeš se, siguran sam, na mnogim mjestima na blogu. U svakoj promjeni, u svakom prelasku, u svakom odlasku, postoje svjetlost i tama. Putovanje u nepoznato neće biti lako, ali nemoj da te to obeshrabri. Neka te izazovi ne obeshrabre, već neka ti posluže kao poticaj za rast i razvoj. Zapamti, tamo gdje završava tvoja zona komfora, tamo počinje život. Sve što ti treba je hrabrost da napraviš prvi korak. A kada napraviš taj prvi korak, ja ću biti tu, kroz ove stranice, da ti pomognem da pronađeš put. Jer nisi sam u ovome, a ovu priču koju pišem, pišem za tebe. Za tebe koji si odlučio riskirati, pustiti korijene na novim mjestima, i krenuti u nepoznato. Da, bit će izazova, ali zajedno, mi možemo prevladati sve. Dobro došao na ovo putovanje. Uz moje iskustvo i tvoju hrabrost, siguran sam da ćemo uspjeti.
